Gracin Babić

Babić je sorta čiji spomen izaziva poštovanje ljubitelja vina. Prvo što se na spomen Babića većini ukaže je slika kamene primoštenske „čipke" (položaj Bucavac), toliko puta viđena na raznim reklamama i turističkim propagandnim spotovima. Ta slika ustvari krasno dočarava kakve uvjete treba Babić da bi se od njega proizvelo vrhunsko vino. Plodno tlo poput Ravnih Kotara, kaštelanskih polja ili polja iz dalmatinske Zagore nije osobito uspješno kod uzgoja ove sorte. Slično kao i Plavac mali, Babić treba što škrtije tlo, izloženost suncu i male prinose, a ima i jednu karakteristiku koja ga potencijalno čini uspješnijim od savnog rođaka. Babić usprkos ljetnim vrelinama i užarenom kamenu ispod njega uspješno čuva idealni omjer kiselina koja mu u konačnici daju harmoničniji ton i nešto življi karakter.

Prosječni Babić nije osobito atraktivan na prvi dojam zbog srednje i i slabo izraženih aroma u kojima, kada su primarne, prevladavaju herbalne note i kupine. Međutim, kada je grožđe dobro dozrelo, voćnim aromama naglo raste udio, a kada se još dozrijevanje vina vrši u hrastovim bačvama, arome postaju kompleksne i vrlo ugodne. To je inače karakteristika još nekih velikih sorti poput Syraha. Babić se ne bi smio proizvoditi kao lagano vino. Njegove se povišene kiseline fantastično uklapaju s visokim alkoholom i zrelim taninima, pa tijelo tada postaje puno i vrlo snažno, ali istovremeno pitko i slasno. Manji bi alkohol prouzročio tanje tijelo, kiseline bi iskočile, vino bi bilo, doduše, osvježavajućeg karaktera, ali neuravnoteženo i prazno. Obzirom na to da mu primarne arome nisu cvjetne, kod dozrijevanja u drvu po pitanju aroma nema što izgubiti, puno dobiva kroz pozitivan utjecaj paljenog drva na eventualno preizražene tanine. Punoća se dodatno naglašava uz malolaktičnu fermentaciju koja ublažava kiseline i konačno zaokružuje ekstremne vrijednosti koje takvo vino prirodno posjeduje.